Participativno i vizuelno

Šta su participativne vizuelne metode?

Participativne vizuelne metode uključuju različite kreativne oblike komunikacije i izražavanja, kao što su gluma, fotografija, film, crtanje, dizajn, kreativno pisanje i muzika. Međutim, one se ne koriste samo za stvaranje materijala; bilo koji oblik da se koristi one, prije svega, podržavaju pričanje snažnih priča.

Priče se prave kroz saradnju u kojoj učesnici i moderatori rade zajedno. Zbog toga su procesi u kojima se koriste participativne vizuelne metode jednako važni, ako ne i važniji, od konačnih proizvoda.

Izvor: Lewin, T. and Wheeler, J., Unruly politics and methodological mash-ups: visual methods for social justice. (Bezobzirna politika i metodološka mješavina: vizuelne metode za društvenu pravdu) Brighton: IDS

Metode korištene u Projektu

Jedinstvena karakteristika Projekta jeste njegova kombinacija pričanja digitalnih priča – korištenih da istaknu individualna mišljenja učesnika o učešću i lokalnoj vlasti; i participativnog video zapisa korištenog od strane manjeg broja učesnika kako bi kolektivno analizirali i spajali priče napravljene u procesu digitalnog pripovjedanja. Ova kombinacija individualnih priča i kolektivnih analiza ohrabruje učesnike da izađu van okvira svojih života dok zajednički rade na razvoju zajedničkih vizija o demokratiji u BiH.

Digitalno pripovjedanje: Učenje, stvaranje i razmjenjivanje iskustava uz pomoć tehnologije, omogućujući učesnicima da podijele aspekte svojih životnih priča kroz stvaranje svojih kratkih digitalnih medijskih proizvoda. “Medij” može biti digitalni ekvivalent filma, animacije, fotografije, audio zapisa ili elektronskog dokumenta koje učesnici mogu koristiti da ispričaju priču ili da iznesu ideju.

Participativni (zajednički) video zapis: Ovaj proces uključuje podučavanje učesnika osnovnim vještinama snimanja filmova (uključujući audio i video snimanje, kadriranje snimaka, itd.) i angažovanje u procesu zajedničkog planiranja. Učesnici diskutuju i dogovaraju se o narativnom dijelu filma(ova) koji žele da naprave i produciraju.  To je proces osnaživanja koji ljudima omogućava da poduzmu nešto da bi riješili lične probleme i da to prenesu onima koji donose odluke, svojim lokalnim zajednicama i šire.

Izvor: Preuzeto iz Burns, D.; Howard, J.; Lopez-Franco, E.; Shahrokh, T. and Wheeler, J. (2013). Work with us: How people and organisations can catalyse sustainable change (Radite sa nama: kako ljudi i organizacije mogu katalizovati održivu promjenu.) Brighton: IDS

 

Tok projekta: šta se desilo?

Okupljanjem aktivista, stručnjaka za razvoj, organizacija civilnog društva, zainteresovanih građana i predstavnika lokalnih vlasti, Projekat je kombinovao obuku predavača, digitalno pripovjedanje i participativne video radionice sa razgovorima sa načelnicima i javnim prikazivanjem filmova.
Učesnici dolaze iz šest opština, svaka od opština bila je podržana sa barem dva projekta finansirana od strane Švajcarske agencije za razvoj i saradnju u posljednjih deset godina. Međutim, ovo nije bila procjena uticaja ili procjena projekata. Učesnici su sami koristili tehnologiju i materijale; napravljene priče su njihove vlastite i nisu uvijek u vezi sa aktivnostima SDC-a.

projekt proces pipeline
projekt proces pipeline

***Da  saznate više  o toku projekta i njegovoj važnosti u BiH, pogledajte dokumentarni film o projektu: „Bacanje kamena na mjesec”.

Obuka predavača/ice

Projekat je započet obukom grupe od sedmoro aktivista i stručnjaka za razvoj na temu vođenja radionica digitalnog pripovjedanja. Kombinovanjem vježbi za poboljšanje kreativnosti učesnika i izgradnje njihovih sposobnosti da vode radionice sa prilikom da naprave lične digitalne priče, obuka je doprinijela formiranju grupe predavača o digitalnom pripovjedanju u BiH. Grupa je kasnije pomagala u predstojećim radionicama o digitalnom pripovjedanju koje su održane u okviru Projekta. Manja grupa predavača je obučena i za pravljenje participativnog video zapisa, te je nastavila da pomaže i u ovom segmentu.

“Nakon ove radionice…mnogo mi je jasnije na koji način mogu da koristim ovo znanje kao sredstvo, sredstvo da se izrazim i kažem nešto, ali isto tako i kako mogu da ga koristim kao predavač grupama, ljudima, pojedincima, da ih naučim i da im pomognem da naprave svoje priče” (Duška, učesnica i predavačica)

*** Mišljenja predavača o digitalnim pričama pogledajte u kratkom filmu „Dozvoljeno mi je: obuka o digitalnom propovjedanju”, koji je snimljen za vrijeme obuke predavača/ica.

Radionice o digitalnim pričama

Šta uključuje radionica o digitalnim pričama? Održane su tri radionice o digitalnom pripovjedanju sa šest predstavnika civilnog društva; šest predstavnika lokalnih vlasti; i dvije zainteresovane građanke. Kroz pričanje priča učesnici su bili ohrabreni da istraže pitanja uloge građana u društvenim promjenama, vezu između građana i njihovih opština i samom značenju pozicije građanina/ke.

***Da saznate više o pričama, idite na dio „O pričama” ove brošure.

Nakon radionice, odabrane priče su prikazane četvorici bivših i sadašnjih načelnika opština u kojima je sproveden Projekat, kao sredstvo uključivanja lokalnih političara u Projekat. Načelnici su bili intervjuisani u vezi sa motivima njihovog ulaska u lokalnu politiku i vremenu koje su proveli na poziciji.

***Da pogledate ove razgovore idite na DVD.

Proces pravljenja participativnog (zajedničkog) video zapisa

Šta uključuje proces pravljenja participativnog video zapisa?

„Participativni video zapis je proces u kojem se nekoliko ljudi okupi da bi koristili tehnologiju, video i  zvuk, ali ono što je najvažnije u cijeloj stvari jeste da pošalju poruku, da diskutuju, da slobodno razmišljaju, i sve to u procesu koji uključuje razgovor o temi, pregovaranje, nalaženje rješenja” (Zoran, učesnik i predavač)

U procesu pravljenja zajedničkog video zapisa učesnici su se odmaknuli od ličnih priča kako bi mogli napraviti zajedničke priče o demokratiji i o tome kako promjene nastaju u BiH. U procesu su okupljeni predstavnici iz svake od različitih grupa uključenih u digitalno pripovjedanje, te su podstaknuti da obrade pitanja demokratije, moći i društvene promjene.

Učesnici su zajedno pogledali i analizirali digitalne priče, koristeći ih kao podsticaj za diskusije o nekim „neizrecivim” pitanjima koja utiču na demokratiju u BiH, uključujući korupciju, različitosti i uključenost. Vježbe analize moći pomogle su učesnicima da prepoznaju osnovne probleme u pričama i da odrede oblasti na koje će se fokusirati u zajedničkim napravljenim video zapisima.

Nakon toga, učesnici su nekoliko mjeseci radili u tri grupe na planiranju, snimanju, montaži i produkciji svojih zajednički napravljenih filmova, stvarajući zajedničke priče i vizije za razvoj demokratije u BiH.

Podsticanje stalnog dijaloga

Iz Projekta su proizašle 22 digitalne priče, tri kolektivni video zapisa i četiri video intervjua sa načelnicima opština. Izbor iz navedenog je prikazan službenicima lokalnih vlasti, nevladinim organizacijama, aktivistima i javnosti u BiH. Prikazivanje je izazvalo diskusije o vrijednosti vizuelnih metoda i o prednostima i nedostacima učešća građana u BiH, i nastaviće se prikazivati da bi se podržali stalni dijalozi o ovim pitanjima. Priče su, takođe, prikazane predstavnicima SDC-a i partnerskim organizacijama širom svijeta.

Pored toga što su na DVD-u, digitalne priče, participativni filmovi i „Bacanje kamena na mjesec”, kao dokumentarac o Projektu, dostupni su na Vimeo.

 

Tok Projekta: gledišta učesnika
Korištenje participativnih vizuelnih metoda je za većinu učesnika bila novo i, definitivno, drugačije iskustvo. Dakle, šta su naročito istakli?

Sticanje novih znanja…

Ono što je bilo prožeto i kroz digitalno pripovjedanje i kroz pravljenje participativnih video zapisa su bile prilike za učenje. Neki od učesnika su naročito istakli učenje o novim tehnologijama i opremi, kao što je: kako postaviti kameru i stalak. Za druge, najvažnija je bila mogućnost poboljšanja komunikativnih sposobnosti, kao što su učenje o tome kako uobličiti poruku, izgraditi naraciju i artikulisati gledište. Konačno, za neke je najupečatljivije bilo učenje korištenja vizuelnih slika, pogotovo za ideje kao što je demokratija.

„Oni razumiju način na koji tehnološka pomagala mogu djelovati i biti nešto više od jednostavnog skupa elemenata: zvuka, videa, slika i montaže“  (Vale, predavačica)

… i razvijanje kreativnosti

Digitalno pripovjedanje i zajednički napravljeni filmovi se oslanjaju na emocije i maštu autora, kao i na njihova lična iskustva. Ubacivanje zanimljivih i kreativnih vježbi u radionice ohrabruje učesnike da razviju ubjedljive vizuelne materijale i da se pri tome zabave. Ovakav pristup, takođe, ohrabruje učesnike da iskorače iz uobičajenih načina razmišljanja i djelovanja, i da istraže „skrivene” dijelove svojih ličnosti i svojih zajednica.

Kreativnost je za mnoge učesnike u ovom Projektu bila novina. Bosanskohercegovačko društvo je strogo hijerarhijsko i biti kreativan i zabavan nema baš neku veliku društvenu vrijednost. Neki su se plašili, drugi su, opet, bili skeptični, ali kako je proces odmicao, učesnici su otkrili nove dijelove svojih ličnosti. Za neke od njih ovo nije bila samo prilika da nauče da budu kreativni, već i mogućnost da budu slobodni:

„Ljudi su shvatili da mogu biti kreativni, da ne moraju doslovno pratiti određena pravila, da mogu biti slobodni, da mogu uraditi ovo ili ono…  Ja sam mislio da su ljudi zatvoreni i da nemaju maštu. Ali, nije tako. Samo treba da pritisnete pravo dugme i oni će se otvoriti” (Zoran, učesnik i predavač)

Izazov ličnog uključivanja

Dok su pravili svoje digitalne priče, učesnici nisu samo učili o pričanju priča. Učili su o pričanju svojih, ličnih priča. Procesi se oslanjaju na to da onaj ko priča priču uključuje svoja mišljenja, iskustva i osjećaje. U ovom Projektu, učesnici su, takođe, trebali da prikažu svoja djela i iskustva kao građana. Za mnoge učesnike najveći izazov u cijelom procesu bio je naučiti pričati svoju ličnu priču.

 „Nije teško naučiti ljude kako da sastave zvuk i video… teški dio je onaj kako ih naučiti da uključe sebe u priču” (Rašid, učesnik i predavač)

Traženje načina da se povežemo kao pojedinci/ke
Kroz pričanje ličnih priča, učesnici su stvorili moćan materijal i bili su u stanju da se povežu jedni sa drugima. Projekat je okupio  različite grupe učesnika, iz različitih organizacija, sektora, religija i etničkih grupa. U bosanskohercegovačkom kontekstu, ova posljednja grupa je posebno osjetljiva; pričanjem ličnih priča učesnici su uspjeli međusobno komunicirati kao pojedinci, ne osvrćući se na ove granice.

Za predavače, ključno je bilo da izgrade siguran prostor u kojem su učesnici mogli razmjenjivati svoja iskustva i diskutovati o izazovnim pitanjima i preispitivati ustaljene načine otvorenosti.  Učesnicima je proces omogućio da se sretnu sa kolegama aktivistima i građanima i da steknu nova poznanstva za budućnost.

 „Vidjeli smo da su sve priče povezane. Iako dolaze iz različitih zajednica, problemi su isti” (Darian, učesnik i predavač)